O školi

OŠ „Matko Vuković” u Subotici osnovana je 1892. godine. Danas njegujemo tradiciju, kvalitetu nastave i suradnju s obiteljima — na tri lokacije u gradu.

Naša škola

Obrazovanje za učenike od 1. do 8. razreda u sigurnom i poticajnom okruženju.

Povijest škole

Škola je građena 1892. godine, s velikim i svijetlim učionicama, odgovarala je potpuno ondašnjim pedagoškim zahtjevima, „a ne bi se ni veći europski gradovi njome postidjeli”, kako kaže mjesečni časopis „Neven” od 1. listopada 1892. godine.

Po upisnicama od 1871. do 1881. godine, koje se nalaze u arhivi škole, saznaje se da se na istome mjestu i ranije nalazila škola. Bila je to jedna prizemna zgrada, u narodu zvana „Rundovska škola”, po nazivu birtije „Kod rundova”, na čijem je mjestu podignuta početkom XIX. stoljeća. Listajući upisnice iz toga doba vidi se da su gotovo svi učenici bunjevačke nacionalnosti s materinskim jezikom „dalmatinskim” kako su ga tadašnje vlasti nazivale. Po socijalnom sastavu najviše je djece iz obitelji zemljoradnika, nadničara, čobana, bireša (sluge), pralja, poneki obrtnik mahom njemačke narodnosti i dva–tri zemljoposjednika mađarske narodnosti.

Nastavni jezik je mađarski, a učitelji su se mogli služiti i bunjevačkim kao pomoćnim jezikom. Bunjevački mjesečni časopis „Neven” od 1. prosinca 1892. godine izvještava da su postavljena četiri nova učitelja za bunjevačke škole među kojima i glavni urednik „Nevena”, Mijo Mandić. Školske 1893/94. godine isti Mijo Mandić je učitelj u ovoj školi. Kasnije postaje upravnik Gradske knjižnice i muzeja u našem gradu, a nakon oslobođenja 1945. godine proglašen je počasnim građaninom grada Subotice. Ulica u neposrednoj blizini naše škole nosi njegovo ime.

Škola je bila četverorazredna i za vrijeme Austro-Ugarske i između dva rata nosi naziv „Kralj Aleksandar”, iako je u narodu poznata kao „Golubova škola” još od početka XX. stoljeća zbog neposredne blizine „golubije” pijace. Ovaj se naziv može još i danas čuti od starosjedilaca ovoga kraja.

Za vrijeme mađarske okupacije od 1941. do 1944. godine u zgradi je također osnovna škola, da bi nakon oslobođenja bila pretvorena u prihvatni logor, karantenu za povratnike iz zarobljeništva, logora, izbjeglištva itd. Reorganizacijom školstva 1950. godine u njoj se osniva osmogodišnja škola br. 3 i pripajaju joj se još dvije osnovne škole Vašarište — sa srpskohrvatskim i s mađarskim nastavnim jezikom. Za prvog ravnatelja postavljen je prof. Janoš Kopilović. Kolektiv je brojao 19 članova učitelja i nastavnika. 1952. godine formiran je prvi Školski odbor kao prvi oblik društvenog samoupravljanja.

31. listopada 1962. godine u nazočnosti brojnih zvanica, predstavnika političkog i društvenog života grada, u holu škole je na svečan način otkrivena bista Matka Vukovića, rad kiparice Ane Bešlić, čije ime od tada nosi ova škola. Za Dan škole proglašen je 31. listopad, dan kada je svirepo ubijen ovaj radnik, seljak-bezemljaš, sin svoga naroda, ne odavši nijedno ime. Školski odbor je 2007. godine donio odluku da se Dan škole od te godine obilježava 13. veljače, na dan rođenja Matka Vukovića.